Uzgoj domaćih životinja i pravila EU

Zadovoljavajući rezultati u uzgoju domaćih životinja u velikoj mjeri ovise o korištenju domaćih životinja visoke genetske vrijednosti. Zakonodavstvo EU ima za cilj promicanje slobodne trgovine uzgojno valjanim životinjama i njihovim genetskim materijalom s obzirom na održivost programa uzgoja i očuvanja genetskih izvora.
Osnovni cilj:

• ­slobodna trgovina uzgojno valjanim životinjama i njihovim genetskim materijalom
• ­pravo za upis u matične knjige iste pasmine

Postignut je harmonizacijom pravila i propisa za:

• ­priznavanje udruženja uzgajivača i uzgojnih organizacija
• ­upis grla čitstih pasmina u matične knjige
• izdavanje rodovnika
• provođenje performance i progenih testiranja te genetskih procjena
• ­prihvaćanje za uzgoj

Propisi iz područja uzgoja domaćih životinja

Zakonodavstvo iz područja uzgoja domaćih životinja u Europskoj Uniji kontinuirano se nadograđuje i prilagođava trenutnim zahtjevima i potrebama uzgajivača.
Budući da je na snazi niz Uredbi i Odluka, 8. lipnja 2016 godine donesena je jedinstvena Uredba (EU) 2016/1012 Europskog Parlamenta i Vijeća o zootehničkim i genealoškim uvjetima za uzgoj uzgojno valjanih životinja čistih pasmina, uzgojno valjanih hibridnih svinja i njihovih zametnih proizvoda i trgovinu njima kao i za njihov ulazak u Uniju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 652/2014, direktiva Vijeća 89/608/EEZ i 90/425/EEZ i stavljanju izvan snage određenih akata u području uzgoja životinja (“Uredba o uzgoju životinja”).
Uredba je objavljena u Službenom listu Europske Unije 29. lipnja 2016., te je stupila na snagu dvadesetog dana od dana objave, a primjenjuje se od 1. studenoga 2018.
Do početka primjene jedinstvene uredbe, na snazi su slijedeće direktive, uredbe i odluke u području uzgoja domaćih životinja:

Boljim uvjetima smještaja do profitabilnije proizvodnje

Ivica Vranić, struč.spec.ing.agr., HPA

Proizvodnja mlijeka vjerojatno je najkompleksnija poljoprivredna proizvodnja. Da bi bila profitabilna nužno je, između ostalog u stadu imati zdrave, dugovječne krave. Pod pojmom dugovječna krava ne misli se na kravu koja samo dugo živi. Dugovječnom se smatra krava koja redovito teli živo tele bez pomoći, ima normalan ciklus, pokazuje vidljivo kad se tjera, koncipira nakon osjemenjivanja, otporna je na zdravstvene i metaboličke poremećaje, ima dobar hod i stav bez čestih potreba za korekcijom papaka i naravno daje odgovarajuću količinu mlijeka dobrog sastava. Obično se dugovječnost u mliječnih krava definira kao dužina produktivnog života, odnosno vremenski interval od prvog teljenja do izlučenja, a zapravo predstavlja sposobnost krave da zbog svojih pozitivnih osobina izbjegne izlučenje iz stada. Dugovječnost, odnosno dužina produktivnog života mliječnih krava u određenoj se mjeri nasljeđuje, ali je heritabilitet (nasljednost) za ovo svojstvo relativno nizak. Puno veći utjecaj na dužinu produktivnog života imaju negenetski (okolišni) čimbenici koji se odnose na način i uvjete smještaja životinja.

Uzgajivači često ne posvećuju dovoljno pažnje uvjetima u kojima su smještene njihove životinje. Poboljšanje uvjeta smještaja nije važno samo zbog brige za dobrobit životinja. Bolji uvjeti smještaja krava osiguravaju veću i kvalitetniju proizvodnju, a time i održivost i konkurentnost proizvodnje. Loši uvjeti smještaja životinja često su uzrok zdravstvenih i reprodukcijskih problema u stadu, a rezultiraju visokom stopom izlučenja. Mastitis, problemi s papcima i reprodukcijski problemi obično su glavni razlozi izlučivanja krava na našim farmama. To su tzv. neželjena izlučenja kad je uzgajivač prisiljen izlučiti kravu s dobrom proizvodnjom, dakle profitabilnu, zbog bolesti, povreda ili neplodnosti. Izlučenje je željeno u slučaju kad je osnovni razlog izlučenja niska proizvodnja mlijeka krave dok je krava inače zdrava i plodna.

Ekonomski učinak

Visoka stopa neželjenog izlučenja može imati značajan negativan ekonomski učinak na gospodarstvo. U idealnim uvjetima, stado se sastoji od zdravih produktivnih krava, a izlučenje se radi iz ekonomskih razloga s ciljem da se starija, slabije produktivna krava zamijeni s mladom kravom bolje genetike i boljeg proizvodnog potencijala, a ne zbog zdravstvenih problema ili problema uzrokovanih lošim uvjetima držanja. U slučajevima kad se puno mladih krava izlučuje zbog loše plodnosti, mastitisa, ili problema s papcima uzgajivači su prisiljeni koristiti sve raspoložive junice za remont, u stadu je malo krava u kasnijim laktacijama u kojima krave proizvode više mlijeka, a samim time smanjena je i ukupna proizvodnja mlijeka na farmi. Inače, uzevši u obzir ulaganje potrebno za uzgoj životinje do trenutka kad počinje proizvoditi ili ulaganje u kupnju životinje, smatra se da je potrebna najmanje jedna laktacija da junica vrati sredstva uložena u njen uzgoj. U slijedećoj zdravoj laktaciji životinja zapravo počinje ostvarivati profit uzgajivaču.

Tendenciju da više pate od problema uzrokovanih lošim uvjetima smještaja obično imaju visokoproizvodne krave. Veća stopa izlučenja stoga često rezultira time da u stadu ostaju krave koje imaju manje problema, a to su one koje proizvode manje. Isto tako u slučaju kad je stopa izlučenja visoka na farmi može postojati problem nemogućnosti uzgoja dovoljnog broja junica za zamjenu pa mnoge kronično bolesne životinje koje bi trebale biti izlučene ostaju u stadu ili je potrebno izdvajati dodatna sredstva za kupnju junica. Sve to u konačnici izrazito negativno utječe na profitabilnost proizvodnje.

Primjeri iz prakse

Provođena su brojna istraživanja s ciljem procjene gubitka prihoda kao posljedice stanja kao što su mastitis, laminitis, reprodukcijski problemi, a zaključak većine je da se gubici po životinji kreću i do nekoliko tisuća kuna. Poboljšanje zdravstvenog statusa stada i unapređenje produktivnog života krava osiguravanjem odgovarajućih uvjeta smještaja, očito je, može biti vrlo profitabilno za uzgajivače. Neki uzgajivači uspijevaju upravljati svojim stadom, odnosno svojim su životinjama osigurali takve uvjete smještaja kojima su pojavu navedenih problema sveli na prihvatljivu mjeru, ali treba priznati da je takvih uzgajivača vrlo malo.

Idealno rješenje za držanje mliječnih krava ne postoji, barem na većini farmi, ali kravama u okviru mogućnosti treba osigurati takve uvjete da se mogu ponašati što prirodnije. Udobnost krava izravno utječe na to koliko dugo će krave biti zdrave i produktivne i o tome bi trebalo voditi računa prilikom same izgradnje staje, ali često se kod izgradnje staje više računa vodi o tome da se uzgajivaču olakša rad a manje da se životinjama osigura udobnost. No da bi se osigurali bolji uvjeti smještaja kravama nisu nužno potrebna velika ulaganja i radikalne promjene. Često su dovoljni manji zahvati ili jednostavni postupci koji će poboljšati udobnost životinja u staji, a imati će značajne pozitivne učinke na dobrobit, zdravlje i dugovječnost životinja.

Kretanje krava i ispust

Prije svega kravama je potrebno osigurati dovoljno prostora u staji za nesmetano upražnjavanje svojih redovnih potreba. U prenapučenoj staji životinje nemaju dovoljno prostora za ležanje, kretanje, hranidbu i napajanje. Previše vremena provode stojeći, najčešće na tvrdoj, skliskoj i mokroj betonskoj podlozi, a posljedica su problemi s papcima odnosno šepanje. Krava koje šepa proizvodi mlijeko, samo pitanje je koliko i kako dugo. Osim što negativno utječe na proizvodnju šepavost je štetna za dobrobit i plodnost životinja i jedan je od tri glavna uzroka neželjenog izlučenja.

Najučinkovitiji postupak za smanjenje problema s papcima je kravama omogućiti napasivanje ili pristup ispustu. Pojava šepanja i bolesti papaka u stajama u kojima je kravama omogućeno napasivanje znatno su manji u odnosu na staje gdje to nije moguće. Međutim, prirodne uvjete u vidu ispaše kravama nije uvijek moguće osigurati kod današnjeg načina držanja krava, ali im se može pružiti što je moguće bolji komfor unutar staje.

U staji kravama treba omogućiti optimum odmora, stajanja i hodanja. Udobnost prostora za ležanje utječe na vrijeme koje krave provedu ležeći. Krave se otprilike 50% vremena tijekom dana odmaraju dok ostalo vrijeme provedu na nogama u različitima aktivnostima; hranjenju, mužnji i sl. Ako su ležišta premala ili ih je nedovoljno, ili su pak neudobna krave će manje vremena provoditi ležeći, a svako smanjenje vremena odmora nepovoljno utječe na noge i papke, pogotovo ako je podna površina loše kvalitete. Dovoljno ležanja osigurava i dobro preživanje. Ležište mora biti mekano i prostrano (osigurava kravi da legne, ustane i odmara se bez poteškoća, ozljeda ili straha). Osim toga mora biti izvedeno tako da osigurava kravi čisto mjesto za odmor. Kod ležišta je važno da su izvedena tako da krava ima dovoljno prostora za glavu prilikom lijeganja i ustajanja. Ležišta s čije prednje strane se nalazi zid često su primjer nefunkcionalnih ležišta. Podloga ležišta ima važnu ulogu kad govorimo o udobnosti. Ležišta punjena pijeskom, piljevinom, slamom, odnosno ležišta s kvalitetnim madracima štite od ozljeda koljena i skočnih zglobova.

Smještaj

Prostor za ležanje (odmor) iznimno je važan, ali ne može kompenzirati lošu podnu površinu po kojoj se životinje moraju kretati do hrane, vode, mužnje. Podloga hodnika u staji trebala bi biti takva da se krave po njoj kreču što prirodnije, što znači dugim sigurnim korakom. To pretpostavlja mekan pod s dovoljno trenja koje će spriječiti pretjeran rast papaka, a opet da sprečava pretjerano trošenje papaka i osigurava dobru higijenu tako da površinu održava suhom i čistom koliko je to moguće. Najčešća podloga u stajama kod nas je beton. Nedostatak betona je taj što je tvrd i s vremenom postaje sklizak. Istraživanja pokazuju da kvalitetna gumena podloga najbolje osigurava optimalno hodanje i trošenje papaka. Postavljanje gumenih slojeva na betonsku podlogu unapređuje udobnost hodanja krava i rezultira s manje problema s papcima, zglobovima, nogama. Takva se investicija u kvalitetnu podnu površinu koja će olakšati hodanje i smanjiti klizanje sigurno će se brzo isplatiti.

Kravama koje imaju problema s papcima otežan je pristup hrani i vodi, proizvode manje mlijeka, slabije pokazuju znakove tjeranja. Stoga je nužno svakodnevno pratiti zdravstveno stanje papaka, pravilno ih održavati, provoditi preventivne mjere te po potrebi liječiti.

Osim što im je potrebno osigurati dovoljno prostora za odmor i hodanje, kravama je nužno osigurati dovoljno prostora za hranidbu i napajanje. Kravama treba osigurati hrane po volji i dovoljno prostora na hranidbenom stolu kako bi je mogle nesmetano konzumirati inače će neke krave jesti manje, a druge puno više što će na kraju imati negativan učinak na ukupnu proizvodnju stada. Hrana im mora biti dostupna kad god požele jesti. Ne treba ni spominjati da hranidbeni stol ili valov treba držati čistim, a glatka površina će čišćenje i održavanje higijene učiniti mnogo lakšim. Uz dovoljno mjesta na hranidbenom stolu važna je i odgovarajuća visina hranidbenog stola ili valova. Visoko mliječne krave popiju i do 150l vode dnevno. Stoga svježa i čista voda treba uvijek kravama biti lako dostupna kroz dovoljan broj pojilica ili korita dobro raspoređenih u staji.

Mikroklima i svjetlost

Odgovarajuća mikroklima u staji ima važnu ulogu za održavanje dobrog zdravstvenog statusa stada i pozitivan učinak na dužinu produktivnog života krava. Krave vole hladnije vrijeme. Kad je temperatura zraka u staji iznad 25 °C krave počinju vlastitu energiju koristiti za rashlađivanje umjesto za proizvodnju mlijeka. U uvjetima visoke temperature krave konzumiraju manje hrane. Potrebno je stoga osigurati dobru ventilaciju (prirodnu ili mehaničku) koja će omogućiti cirkulaciju svježeg zraka u staji neophodnog za stabilnu proizvodnju. Dobrom ventilacijom smanjuje se i koncentracija vlage u zraku. Prevelika koncentracija vlage pogoduje razvoju mikroorganizama čime se stvaraju povoljni uvjeti za pojavu mastitisa kod krava.

Kravama kao i svim živim bićima za normalno je funkcioniranje potrebno svjetlo. Svjetlo povoljno djeluje na zdravlje i otpornost organizma, a dovoljne količine svjetla neophodne su za dobru proizvodnju. O osiguravanju dovoljne količine (umjetnog) svjetla osobito treba voditi računa u zimskim uvjetima kad je količina dnevnog svjetla manja. Umjetno svjetlo ipak ne može zamijeniti prirodno. Izloženost suncu omogućuje apsorpciju vitamina D kod krava što je osobiti važno za krave koje u obroku konzumiraju male količine sijena. Iz tog razloga bi kravama bilo dobro osigurati pristup ispustu. Ukoliko to nije moguće svakako u staji treba osigurati dovoljnu količinu svijetla. Svjetlo pozitivno utječe i na funkciju spolnih organa i reprodukcijsku sposobnost. U stajama u kojima je nedovoljno svjetla otežano je otkrivanje estrusa i često je slab postotak koncepcije.

Kontrolirani remont starih krava s mladim, zdravim prvotelkama dobre genetike temelj je opstanka mliječne farme. Preduvjet za to je stado u kojem prevladavaju zdrave, dugovječne životinje jer samo u tom slučaju uzgajivač ima mogućnost za remont ostaviti samo najbolje junice. Zdrave krave tele zdravu telad, a zdrava telad će se uz odgovarajuću skrb i uvjete smještaja od malih nogu razviti u dugovječne produktivne životinje. Osiguravajući kravama dobre uvjete i primjenjujući dobru praksu u upravljanju zdravstvenim statusom stada neće se samo poboljšati dobrobit i produktivnost životinja već će to u konačnici rezultirati i većim prihodom i boljom kvalitetom života uzgajivača.

55 godina Zajedničke poljoprivredne politike

2017. godine obilježava se 55. godišnjica Zajedničke poljoprivredne politike Europske Unije. Zajednička poljoprivredna politika, jedan od temelja europske integracije, više od pet desetljeća osigurava proizvodnju hrane i život na ruralnim prostorima.

Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) je pokrenuta u godinama obilježenim nestašicama hrane te je prvi cilj bio osiguravanje dovoljnih količina sigurne hrane po pristupačnim cijenama za potrošače, a koje ujedno mogu osigurati dostojan život poljoprivrednicima. Kroz proteklo vrijeme ciljevi ZPP su se mijenjali i rasli zajedno s promjenama u društvu. Od početne potrebe da se osigura dovoljno hrane za stanovništvo, razvoj poljoprivrede se postupno mijenjao prema održivoj poljoprivredi, brizi o okolišu, očuvanju kulture i tradicije ruralnih prostora, te njihovom ekonomskom razvoju. Ciljevi kojima je usmjerena Zajednička poljoprivredna politika danas su povećanje konkurentnosti i održivosti poljoprivrede i ruralnih prostora kroz čitavu EU uzimajući u obzir ekonomske, okolišne i teritorijalne posebnosti, kojima je Europa bogata.

Godine koje su obilježile Zajedničku poljoprivrednu politiku

Pod pretpostavkom da će potrebe za hranom porasti za 40% do 2050. godine, Europa treba proizvoditi više hrane, ali ne po svaku cijenu. Reformom iz 1992. godine poljoprivrednici su dobili odgovornost u očuvanju krajolika i biološke raznolikosti uz razumno korištenje prirodnih resursa, prije svega tla i vode. Ove se smjernice provode i kroz praktičnu primjenu poticanjem raznolikosti usjeva, održavanjem trajnih travnjaka i pašnjaka i manje intenzivnom proizvodnjom.

Utjecaj klimatskih promjena je osjetan, te sve ono što se činilo dalekim prijetnjama u budućnosti, osjeća se već danas. Poljoprivreda se mora prilagoditi promijenjenim vremenskim obrascima i sve češćim prirodnim katastrofama. Kroz potpore, poljoprivrednicima se pomaže u smanjenju emisija stakleničkih plinova kroz promjene hranidbe domaćih životinja, razvojem obnovljivih izvora energije u obliku biomase te boljim iskorištenjem nusproizvoda. Sve ove aktivnosti čine dio globalne borbe za ublažavanje klimatskih promjena.

Sigurna hrana može doći samo od zdravih i dobro njegovanih životinja. Standardi za dobrobit životinja EU uvedeni su kako bi se izbjeglo nanošenje boli i patnje, kako u načinu na koji se uzgajaju na gospodarstvu tako i na putu od gospodarstva do tržišta. Sve domaće životinje moraju imati osiguran minimalni životni prostor, a poljoprivrednici se potiču da se vrate načinima držanja u kojima se životinje mogu slobodno kretati u prirodnom okruženju.

Danas se poljoprivrednici potiču u prodaji svojih proizvoda izravno na tržištu čime dobivaju uvid u ponudu i potražnju njihovih proizvoda. Poljoprivrednici mogu samostalno odlučivati što će proizvoditi na temelju vlastitih planova i potreba potrošača. U ruralnim prostorima se potiče pokretanje novih aktivnosti, poput malih prodavaonica na gospodarstvu, pokretanje obrta ili kulturne ponude u cilju obnove sela, a ove aktivnosti ne moraju biti izravno vezane na poljoprivredu. Veliko bogatstvo europskih krajolika i sela postaje jedan od glavnih odabira za rekreaciju i odmor, omogućujući gradskom stanovništvu ponovno povezivanje s tradicijom, a ne manje važno i s čistim okolišem i svježom hranom izravno s poljoprivrednog gospodarstva.

Marica Dražić, HPA